fbpx

Težimo radosti, a ne savršenstvu

Potreba za savršenstvom  je često posledica želje da budemo najbolji i da se dokažemo sebi, našim roditeljima, deci, partnerima, šefovima … To je program koji uglavnom nosimo iz detinjstva – kada smo bili najbolji u razredu, kada smo osvajali prva mesta na takmičenjima, kada su nas hvalili i mazili zbog toga…  A može biti i potreba koja nije naša, već nametnuta od  roditelja i njihovih neostvarenih snova  ili usađena u nas, nasleđena  još pre samog rođenja … Ako smo savršeni, mislimo da ćemo biti prihvaćeni, priznati, odobravani …  Vremenom ta težnja postaje nešto što smo  prihvatili kao način života i sami sebi nametnuli. “Moramo” da imamo savršeno telo, savršen brak, savršenu decu, savršenu kuću … savšeno, savršeno savršeno …

Iz želje da u svemu budemo perfektni (da ne upotrebim opet onu reč ), postajemo nezadovoljni, često malodušni, neispunjeni, ponekad nesrećni ili napeti. Mislimo da nam stvari ne idu od ruke, jer nisu izvedene onako savršeno, kako mi mislimo da treba. Ali, to je samo naša tačka gledišta, to je samo naše viđenje stvari. To je samo ograničenje koje smo sebi nametnuli.

Nismo ni svesni koliko perfekcionizam može biti uzrok nezadovoljstva u našem životu, koliko nam može davati osećaj niže vrednosti, koliko nas može usporavati u dostizanju ciljeva. Kada smo fokusirani na savršenstvo u bilo čemu što radimo ili živimo veoma često propuštamo ŽIVOT, RADOST, PRAVU SREĆU, ZADOVOLJSTVO, ISPUNJENOST, SVOJU SVRHU.

Težnja ka savršenstvu nije loša namera sama po sebi, naprotiv, prirodno je da želimo da u našim životima sve bude bolje i bolje, ali kada nam savršenstvo postane cilj, kada postanemo opsesivni, kada sebe okrivljujemo “. .. da smo samo još malo bolje to uradili…” onda je to veoma opterećujuće. Menja našu ličnost, kvari naše odnose, ugrožava naše vreme, sputava osećaj punoće života, ide na našu štetu … Ovo se odnosi i na naša neosnovana očekivanja od  dece i partnera, roditelja, kolega, koja ni njima ni nama ne mogu pomoći, već naprotiv, uvesti ih u isti tunel u kome smo i sami  – tunel nezadovoljstva i samokritike.

Tehnikom Access The Bars otpuštamo sva stara i duboka uverenja,  lakše nego što možemo i da zamislismo. Menjamo tačku gledišta koja nas ograničava i sputava u životu. Promenom tačke gledišta otvaramo se za nove mogućnosti i mesta i naš život postaje riznica divnih izbora. Živeći u pitanju dopuštamo da nam dolazi mnogo više od onoga što možemo da zamislimo.

Što ako smo mnogo veći od ičega što smo do sada smatrali da jesmo?

Što ako imamo kapacitet za bivanje koji kreira takvu budućnost da nema granica?

Šta ako možemo da komuniciramo sa čitavim svetom lako, radosno i slobodno?

Savršenstvo se nalazi jedino u našim glavama

Okrenimo se oko sebe i pogledajmo koliko je priroda predivna u svojoj nesavršenosti. Pogledajmo koliko su fantastični prvi koraci našeg deteta, njegovi prvi crteži i trapave reči! Oslušnimo muziku vetra ili planinski potok – to je savršenstvo!

Promenom tačke gledišta tj drugačijim pristupom sebi možemo doći do veličanstvenih otkrića!

Kada smo okrenuti ka tome da sve ispadne savršeno, bilo da je u pitanju projekat, rođendan, venčanje ili kolač  koji spremamo – ograničavamo sebe, ne vidimo važne znakove kraj puta, ne čujemo naše andjele čuvare, ne primećujemo usputne radosti koje bi nam same po sebi donele savršenstvo. Umesto toga postajemo robovi svoje uobrazilje i ne vidimo realno koliko je lep život u nama i oko nas.

Sve što nam ide glatko i sa lakoćom, sve što nas širi i ispunjava jeste upravo ono za šta smo predodređeni i to treba da radimo. Sve ono što nam ide teško, što nas zamara, uzima energiju, a ne daje rezultate, što stalno traži novi i novi trud, a da opet nismo sigurni u ishod – to je ono što nije za nas što nas steže i zatvara.

Ako bismo pokušali da nam svakog dana polazna tačka bude radost, da svemu što radimo (ali baš svemu, i najsitnijim stvarima) poklonimo punu pažnju i svest, ako bismo pokušali da u sve to unesemo ljubav – bez brige za ishod – tada bi to bio savršeno obavljen posao! Kada bismo se fokusirali na lakoću, ispunjenost i kreaciju – tada bi savršenstvo izašlo kao produkt naše radosti i zadovoljstva.

Sedite sada i razmislite o svojoj tački gledišta koja se odnosi na perfekcionizam.

Da li radite stvari iz lakoće, ili ste robovi ograničavajućih misli?

U čemu što radite ste radosni, laki i kreativni?

I … Kako može biti bolje od ovoga?

Ovo pitanje je jedan od alata Access The Bars – i otvara nas za okean neograničenih mogućnosti!

 

Jelena Milanović
Access Bars Facilitator